Addicted - Kollektiv Turmstrasse - Paul Kalkbrenner - Ten Walls - Other ...

Šta je zavisnost?

Šta je zavisnost? Kako objasniti zavisnost? Kako ona nastaje? Da li neki od nas zavisnost svesno razviju da bi ublažili životne probleme? Da li je moguće lečiti se samostalno, snagom volje ili se takav rizik ipak na kraju u većini slučajeva ne isplati? Možda je pravo pitanje ima li smisla rizikovati dvaput?

Zavisnost je način ponašanja koji je teško kontrolisati i zaustaviti. Zavisnost se često pogrešno poistovećuje sa navikom, ali to je ustvari bolest koja vremenom ulazi u sve pore života zavisnika tako da pored toga što ona svojom suštinom jeste (bolest) postaje i navika. Iako se vezuje za određene situacije kao neka vrsta dnevnog rituala (kako je sebi ljudi ponekad objašnjavaju) ona ipak nije sam ritual nego se za određeni ritual vezuje, i uglavnom svaka bolest zavisnosti ima svoje okidače odnosno situacije kada je ovisniku najteže odoleti iskušenju da se ponovo vrati adiktivnoj supstanci ili aktivnosti. Zavisnost se dovodi u vezu s osećajem relaksacije, opuštanja i rasterećenja izazvanog unošenjem adiktivne supstance u telo (kod zavisnosti od supstance), međutim u realnosti sama adiktivna supstanca ustvari izaziva osećaj trenutnog rasterećenja organizma koji je do tog trenutka patio od apstinencijalnog sindroma. Kod zavisnosti od supstance zavisnost prvo postoji u formi fizičke zavisnosti koja nastaje konstantnim uzimanjem droge, a kada se ukoreni na fizičkom nivou ona, s obzirom da postaje sastavni deo načina života pojedinca, postaje i zavisnost na psihičkom nivou. Ljudi obično tvrde da se kod njih zavisnost manifestuje ili na fizičkom ili na psihičkom nivou, nesvesni činjenice da zavisnost uključuje i jedno i drugo. Naravno, kod dugogodišnje zavisnosti možemo reći da je psihička zavisnost dublja ili jača od psihičke zavisnosti u odnosu na slučaj kad je osoba zavisna kraći vremenski period, i upravo je ova komponenta najčešće glavni kamen spoticanja na putu odvikavanja od droge. Ljudi imaju osećaj da život nikako neće moći biti potpun bez adiktivne supstance i brzo odustaju.Ono što je skoro nepisano pravilo kada je reč o zavisnosti je to da je ove bolesti teško postati svestan, obično se dešava tek onda kada je ona ozbiljno narušila život ili zdravlje zavisnika. Uz sve to, uzimanje droge kroz vremenski duži period dolazi do porasta tolerancije, te je potrebno konstantno povećavati količinu u cilju postizanja određenog psihičkog i farmako-dinamičkog efekta. Međutim, važno je to da na ovo nauka gleda kao na problem odnosno bolest koja se može lečiti. I zato je prevashodno i suštinski bitno postati svestan zavisnosti kao bolesti koja se kao i svaka druga bolest može izlečiti, a kada je reč o tragovima psihičke zavisnosti s njom se uz pomoć ljudi stručnih u ovoj oblasti nauči pravilno boriti. Pogledajte jedan interesantan video kako lekari najpriznatije klinike za lečenje bolesti zavisnosti kod nas, ruske klinike Dr Vorobjev objašnjavaju najbolji način za lečenje narkomanije:

U okviru komplesnog procesa lečenja bolesti zavisnosti možemo razlikovati lečenje fizičke zavisnosti i lečenje psihološke zavisnosti. Možda naizgled je lakše izlečiti fizičku zavisnost, ali ne treba zanemarivati činjenicu da je sam proces lečenja neuporedivo lakši za pacijenta kada se pobedi fizička zavisnost. To je trenutak kad droga prestaje da bude celovremeno prisutna i jedina misao u glavi zavisnika, trenutak kada je on konačno sposoban da počne realnije rasuđuje i da razmišlja. Ranije negovana predrasuda da postoji nešto što se zove zavisnička struktura ličnosti nije više u naročitoj meri aktuelna, danas rezultati istraživanja više idu u smeru da se dokaže da ne postoji nešto što se zove ličnost zavisnika ili zavisnička ličnost, da se zavisnikom postaje i da svako može pod određenim uslovima postati zavisnik.

Bilo da svoju borbu sa zavisnošću vodite snagom volje ili uz stručnu pomoć, znajte da je apstinencijsku krizu nemoguće izbeći, ali najvažnije je to da ona vremenom može biti samo slabija i nikako jača, naravno ukoliko se potpuno prekine sa unošenjem adiktivne supstance u organizam. Povremeno uzimanje droge za vreme apstinencije, po mišljenju stručnjaka samo smanjuje vašu mogućnost da zauvek prestanete da budete zavisnik. Kod zavisnika se formira osećaj nerealno velike važnosti droge u njegovom životu. Zavisnost se leči potpunim prestankom unošenja adiktivne supstance.

Navešćemo jedan motivacioni članak autora Allen-a Carr-a, poznatog borca protiv najrazličitijih tipova zavisnosti: Zamislite da vam se na licu pojavio neki grozan osip. Ja vam preporučujem da svakako isprobate jednu mast. Poslušate me i osip trenutno nestaje. Tjedan dana kasnije ponovno se pojavljuje. Zatražite od mene još malo one masti. Izlazim vam u susret i poklanjam cijelu tubu kako biste imali dovoljno ako se osip ponovno pojavi. Nakon primjene masti, osip ponovno nestaje. Svaki puta kada se ponovno pojavi sve je veći i više vas svrbi, a vrijeme do pojave novoga osipa sve je kraće. Nakon nekog vremena osip prekriva cijelo vaše lice i strahovito vas svrbi. Sada se pojavljuje svakih pola sata. Znate da će ga mast privremeno izliječiti, ali ste vrlo zabrinuti. Hoće li se osip jednom proširiti na cijelo tijelo? Hoće li razmak između dvije pojave osipa potpuno nestati? Posjećujete liječnika. On vas ne može izliječiti. Pokušavate s primjenom drugih sredstava, međutim ništa ne pomaže osim te čudotvorne masti. Sada ste već potpuno ovisni o masti. Ne izlazite iz kuće a da niste sigurni da uza se imate tubu masti. Kad putujete, uvijek sa sobom nosite nekoliko tuba viška. Uz to što ste zabrinuti za svoje zdravlje, imate i drugi problem. Naime, javam naplaćujem 100 funta svaku tubu. Nemate drugog izbora no platiti mi. Tada nailazite na članak o osipu u novinama i shvaćate daisti problem s osipom ne muči samo vas, već i mnoge druge ljude. U stvari, farmaceuti su otkrili da vaša mast uopće ne liječi osip. Pomoću masti osip se samo povlači pod kožu. Mast je ta koja ga hrani i uzrokuje širenje osipa. Sve što morate učiniti kako biste se riješili osipa jest prestati koristiti mast. Osip će s vremenom nestati sam od sebe. Biste li nakon tog saznanja nastavili koristiti mast? Bi li vam bila potrebna snaga volje kako ne biste morali koristiti mast? Ako u članak ne biste odmah povjerovali, zasigurno biste ipak isprobali ima li u njemu istine i kada biste shvatili da se osip smanjuje, želja za korištenjem masti sasvim bi nestala.Biste li se osjećali jadno? Naravno da ne. Imali ste užasan problem koji ste smatrali nerješivim. Sada ste napokon pronašli rješenje. Čak i u slučaju da je potrebna godina dana da osip u potpunosti nestane, sa svakim danom poboljšanja pomislit ćete: “Nije li to fantastično. Neću umrijeti.”